Dana 28. 4. 2025. godine, realizirana je planirana školska posjeta Mostaru po programu posjete iz Bosanskog jezika. Prevoz grupe je bio planiran vozom, što je na kraju i ostvareno.
Po dolasku u Mostar, u 9:45h kako je bilo i predviđeno, grupa se uputila prema staroj jezgri grada, gdje započinje obilazak znamenitih građevina.
Na putu prema jezgri grada, prvo smo posjetili Karađozbegovu džamiju, kratko se upoznali sa historijatom građevine i njenim značajem, zatim napravili poveznicu sa Kulenovićevim sonetom, koji je napisao za ovu građevinu, njegov poznati Tarih. Zatim smo spomenuli i komentarisali par književnih djela u kojima se spominje ova džamija:
Crtice o hadži Rašidu ef. Dizdareviću, dugogodišnjem mujezinu Karađozbegove džamije
Dio iz priče Alije Nametka „NAKAZA“
„ – Ko je ono okuisao? – pitao je Ragib-efendija, pa ne čekajući odgovor nastavi: – Onakva sam mujezina čuo još samo u Mostaru. Neki rahmetli hafi-Rašid-efendija bio je mujezin Karađozbegove džamije. Kazivali su mi, kad je nekad dolazio car Franjo Josip u Mostar, vozio se u fijakeru kraj Karađozbegove džamije, taman kada je hafiz-Rašid okujisao podne. Car naredi da se zaustavi fijaker pa presluša na nogama ezan, raspita se i naredi da dođe u Sarajvo, da okuiše tri dana u Carevoj džamiji koja je kraj Konaka, gdje je car boravio tri dana. I kad god bi ezan zaučio, car bi izašao na balkon i poslušao hafiz-Rašida dok preokujiše.“
Dio iz pjesme Hamza Hume “Pjesma putniku”
„A u plav suton,
kad šadrvani hladni podignu šumove svoje vesele
i Hadži Rašid zapjeva sa džamije Karađoz-begove,
zastaće ti srce u grudima,
da zadrhti od miline.“
Dio iz putopisa Ludvika Kube „Čitanje Bosne i Hercegovine“
„Kući smo se nageli kroz prozor i nastavili gledanje. Nekoliko minareta smo imali ispred prozora. Stajali su kao svijeće. Iz daljine je zvučao glas. Rastezao se kao pjena iza lađe i vihorio anđeoski. To je hodža iz Karađoz-begove džamije hvalio svog Boga.
